Željko Krznarić

Peca · Slučajni Prolaznik Pridružio: 03 Maj 2006 Poruke: 1031

Umro sam, a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem...
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći...

Oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
Iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.

Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem...

Dominique · Poslao: 10 Mar 2007 16:52 Naslov:

Ja sad odlazim
a u meni tisucugodisnje kise placu
ali nemoj i ti oci ovlaziti
suzom jutarnjom
nemoj ruke pomaci
jer pocet cemo razmisljati
sve ono lijepo istjerati
iz sigurnih zaklona

Ti samo zatvori oci
i pobjegni u zaborav
ne slusaj i ne misli

Pa to je samo jedan dio tog dugog puta
to samo ja odlazim sa suncane strane

Vjeruj mi
bit ce mi lakse ako znam
da te ostavljam tako
kao neku neznanku ili slucajnu zenu

========================

Kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera
kad si ljubila
mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva
veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te nocas
pozelim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona
i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati
ali nema smisla
mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari
mozda si sada i bolje izabrala
nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces
a ljubio bih te nocas
znam da je nemoguce
i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te
grad spava
a snijeg pada
volim te

Zeljko Krznaric

Dominique · Poslao: 10 Mar 2007 16:55 Naslov:

Topli dlan na mome celu

znak je opasnosti
i znak je neke prerane ljubavi
koja se mora
koja se zeli

znak je tebe
i svih onih koji su te htjeli
i samo da znas kako su te mamili u krevet
za stol
za pune case

samo da znas kako je vjetar ludovao
a kisa ljubavna padala na ulice
trgove i krovove

topli dlan na mome celu

ti nesretnice krasna
za sve jasna a za mene strana
kako su pogledi plamtjeli
po cijelom tijelu
pa oni bi u tom casu sve dali
za dasak s tvoje usne
oni bi na koljena pali pred tobom
i onda meni se odjednom
sve to pretvori u nesto
nestvarno i ludo

samo da znas pomamnice

sto su s tobom htjeli
zaboravili na sve
s nocnog praga rugali se jutru
u tvojim zjenama
dovraga mi znak na celu
ja bih opet na tvom tijelu
zaspao i snio
ja bih bio
prvi od zadnjih
ili prvi u sredini
tko bi to znao
kod tebe nema nikakvog reda

inspiracijo moja
njeznosti moja
nisi mi zvijezda i rijec ti je lazna
nisi mi ljubav
al’ si mozda snazna u srcu u oku
na ruci i svugdje
i nigdje te jos nema

tvoj dlan na celu mome

znak opasnosti drijema
znak ljubavi koje nema
prerane ljubavi i skitnje kroz noc
samo da znas
ja sam te od drugih sacuvao tijelom
i mene su ubili umjesto tebe

zvijezdonocnice moja
cuvarice privatnih neba
ti dajes svakome koliko mu treba

a na mom celu dlan me topli pece
do boli me
do voli me

i jos dalje u ponor mracni bez volje

do ljubi me

do kraja me

i tako vec nestajem i bit ce mi bolje

Dominique · Poslao: 10 Mar 2007 16:59 Naslov:

na kraju grada
u kraju dana
opet me bole tvoji topli pogledi
i nista ne znaci
nista ne vrijedi
ono sto govoris
jer samo je vazno ono
sto se u nasim rukama krije

i pamtis li nas od prije
od stoljeca u kojima smo
i bolje godine znali
od dana u kojima smo
tako puno jedno drugom dali
i ovo na kraju grada
u kraju dana
okupanog kisom i ogrnutog zimom
ja te ljubim svom njeznoscu svijeta
i s tobom maglim prozore
i sanjam zore
u kojima se budimo plavi i ljubavni
jer mi smo ipak neki ljubavnici davni
kojima se sudi ovom najtezom kaznom
koja nas boli jace
kad i tvoje kao i moje srce
umjesto da ljubi
u ponoc place
----------------------------------

Kome da pričam ljubavi moja
kako te volim
kako me ljubiš
i kako mi nedostaješ
kome da otkrijem tugu
kad ja nemam nikog na svijetu
a sve mi tvoje u očima živi
tvoja soba
usne premazane medom
naše jedino zajedničko buđenje
naši susreti
kome da ja pričam o tebi
da razbijem suzu na tisuću komada
da me netko shvati
kome da tvoje ruke opišem
kad nisam s tobom
a s tobom dišem.

==================
Kad te probudi
između sna i jutra
jedan zalutali pogled
tako plav i očajan od svega
napravi se tužna
iako to možda nećeš biti
to pogledu tome treba
jer on je nejak
i lako se rastopi
kao pahulja snijega
u očima tvojim pamti ljepote
i ljubavi se još uvijek sjeća
ako ti dođe
nemoj mu dati
da na tvom srcu
izgori kao svijeća.

Peca · Slučajni Prolaznik Pridružio: 03 Maj 2006 Poruke: 1031

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.

I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…