Poezija

Guybrush Threepwood

Nešto kao što je poezija zaslužuje sopstvenu temu. Divni stihovi i strofe koje navlače osmeh na lice, suzu u oko, okrepljuju dušu, ispunjavaju srce...

Postujte Vaše omiljene pesme i pesnike, i što da ne, Vašu poeziju ako je pišete (molio bih samo da se tema ne skrnavi bezveznim DIY šaljivim pesmicama koje su totalno prazne)...

Evo ja ću početi prvi... jedna od mojih omiljenih pesama – Ako. Postovaću i original, jer je mnogo lepši doživljaj čitati poeziju u na maternjem jeziku pesnika nego prevedenu. Zamolio bih vas da pročitate i istu pesmu na engleskom, videćete, drugačiji je utisak... nego, da ne smaram...

Ako...

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš poverenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zameriš što nemaju poverenja;
Ako ti čekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lažeš kad čujes laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze;
Ako se ne praviš suviše dobar, niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš ali ti misli uvek ostaju čiste;
Ako znaš da primiš pobedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako možeš podneti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.

Ako možeš sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman da ponovo kreneš, kao na početku,
Ne prošaptavši ni reči, izgubivši sve uz osmeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zaostane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš sa kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki čovek za tebe nešto znači, ali ni jedan suviše;
Ako umeš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!

If

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream -- and not make dreams your master;
If you can think -- and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools;

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings -- nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run --
Yours is the Earth and everything that's in it,
And -- which is more -- you'll be a Man, my son!

Rudyard Kipling

Dominique

Lezacemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pricati.
Jako tiho i blisko.
Dodirivacu te dok budes govorila.
Nezno.
Samo jagodicama prstiju.
Ispitivacu njima tvoje lice.
Usne.
Ocne kapke.
Vrhove usiju i onaj deo tacno iza njih.

Na svakom delu tvog lica zadrzacu se citavu vecnost da bih kasnije kad
ne budes pored mene i kad zatvorim oci
mogao tacno da te docaram.

Vrat.

Ramena.

Prelazicu rukama preko celog tvog tela.

Blago.
Polako.
Nevino.
Decije.
Ispitivacemo i otkrivati jedno drugo.
Ljubicemo se samo vrhovima usana.

Dacu ti svu neznost ovog sveta.

Dacu ti svu nevinost koju imam.

I kad budem spustio ruku na tvoje grudi i kad ona klizne izmedju tvojih
nogu, opet ce sve biti potpuno nevino.
Otvaracu te kao najnezniji cvetic koji postoji.

Ti i jesi cvet.

Vreme ce stajati.
Postojace samo neznost.
Bliskost.
Toplina.
Ispunjenost.

Zatvoricu oci i tako zatvorenih ociju videcu te isto onako jasno
kao da te
gledam.

Samo vrhovima prstiju.

I pricaces mi sta zelis.
Sta volis.
Ko si.
Gde si.
Zasto si.
Govorices recima, pokretima, mirisima, slutnjama.

Otkricu tada na tebi neki deo tvog tela koji ce zauvek ostati moj.
Bez obzira na sve, nosicu ga u sebi i kad secanje na nas bude samo
slatka
izmaglica.
Mozda ce to biti tvoj bok, mozda deo ledja, mozda deo butine.
Ili sake, stopala.
Ali taj deo ce uvek biti samo moj ma sa koliko muskaraca budes bila.

I kad budes resila da odes iz mog zivota...

Hrabrija,
Jaca,
Samouverenija,
Neranjiva,
Pomirena,
Svoja,
Slobodna,

... bicu srecan.

Tebe vise niko nikad nece imati.

Ja ne zelim da te imam.
Ja hocu da ti se dam.

I tada ces znati sta je ljubav.
Shvatices da mogu da se vole samo oni koji su slobodni.
Shvatit ces da nema ljubavi tamo gde postoji zavisnost.

I kad nekom budes rekla da ga volis, govorices mu to puna i jaka

(autor nepoznat)

django

lepo & pouchno

Guybrush Threepwood

Dominique, stvano je prelepa pesma...

Dominique

i ja je mnogo volim

evo josh malo poezije

HALLEYEJEVA KOMETA POJAVILA SE 1910.
(A JA SAM SE RODIO GODINU DANA POTOM):
NJEN PERIOD TRAJE 76 GODINA I 7 DANA
POJAVICE SE, DAKLE, PONOVO 1986.
PROCITAH TO I SRCE MI SE RASTUZI.
SVA JE PRILIKA DA NIKADA NECU VIDETI
OVU ZVEZDU.
VEROVATNO JE TAKO I S LJUDSKIM SUSRETIMA.
RETKO SE SUSRECU SRODNE DUSE,
JOS REDJE NACI CES PRAVU LJUBAV.
ZNAM DA CE SE MOJ ISTINSKI PRIJATELJ
POJAVITI TEK POSLE MOJE SMRTI
I DA JE MOJA DRAGA UMRLA JOS PRE
NEGO STO SAM SE RODIO.

Kacumi Tanaka

Guybrush Threepwood

Odličan izbor... he he... da se tema ne bi pretvorila u Poeziju Mike Antića, evo dve pesme još jednog velikana srpske poezije, inače mog omiljenog domaćeg pesnika.

Pijanstvo

Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.

Nirvana

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

Noćas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Noćas me je pohodila sreća
Mrtvih duša, i san mrtve ruže,
Noćas bila sva mrtva proleća:
I mirisi mrtvi svuda kruže.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrću zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve što je postojalo ikad,
Svoju senku sve što imađaše,
Sve što više javiti se nikad,
Nikad neće - k meni dohođaše.

Tu su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblaka, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, ko kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na budućnost, na prostor daleki,
Na ideje i sve misli nove.

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.

Fenomenalni i vrhunski - Vladisav Petković Dis

Dominique

ADRIJEN

Adrijen, ne budi tvrdoglav!
Vrati se!
Grudvu koju si mi bacio
prosle zime
u Samoniju,
sacuvala sam.
Stavila sam je na kamin
kraj svadbenog vencica
moje sirote pokojne majke
koja umre ubijena
smrcu mog oca,
sto bi giljotiran
jednog tuznog jutra zimskog
ili prolecnog.
Adrijen, ne budi lud!
Vrati se!
Pogresila sam priznajem,
ne dolazah kuci,
vec tolike godine.
Ali kucu sam cuvala za tebe
i osecah se kao u tamnici.
Pogresih priznajem,
cesto sam tukla psa,
ali sam te ipak volela!
Adrijen, ne budi tvrdoglav!
Vrati se!
I strucak ive
tvog malog foksterijera
koji je lipsao
prosle nedelje
sacuvala sam!
U frizideru je
i kad ga ponekad otvorim
da uzmem pivo
vidim sirotu zivotinju mrtvu.
Ocajavam!
Medjutim, ja sam ga ubila
uvece iz duga vremena
cekajuci te...
Adrijen, ne budi tvrdoglav!
Vrati se!
Sa kule Sen-Zak
bacila sam se
pre neki dan,
ubila sam se zbog tebe.
Juce su me sahranili
sred vrlo lepog groblja
i mislila sam o tebi;
a veceras vratih se u stan
gde si ti setao nag
kao onih dana kad bejah ziva
i cekah te...
Adrijen, ne budi tvrdoglav!
Vrati se!
Pogresila sam priznajem
ne dolazah kuci
tolike godine
kucu sam cuvala za tebe
i osecah se kao u tamnici.
Pogresila sam priznajem
cesto sam tukla psa
ali sam te ipak volela.
Adrijen, ne budi tvrdoglav!
Vrati se!

Z. Prever
---------------------------
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli

Zeljko Krznaric
--------------------------
Na dan njenog vencanja

I srusise se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Cestit'o sam ti. I ti rece "Hvala!"...
A da li znades da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Srusi i smrvi i u pep'o rasu?

Al' ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svrseno je! Ti si sada zena-
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu sto sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I nasto kletve! Nasto ruzne reci?
O sreci svojoj covek vazda sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Pa podji s Bogom! Jos ti mogu reci:
Dabogda sunce srece da ti sija!
Sve sto god pocnes svrsila u sreci!
Sa tvoje srece bicu srecan i ja.

I svakoga dana ja cu da se molim
Kad zvono verne u crkvu poziva...
Ja nisam znao da te tako volim.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Cuj, Boze, molbu moje duse jadne:
Sva patnja sto si pis'o njoj, k'o zeni,
Nek mimoidje nju, i neka padne
Na onaj deo sto je pisan meni!

Uslisi ovu molitvu, o Boze!
I dusa ce mi mirno da pociva;
I saputace vecno, dok god moze:
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

I onda kad dodje ono doba
U kom ce zemlja telo da mi skriva,
Cuces i opet sa dna moga groba:
" PROSTA TI BILA MOJA LJUBAV ZIVA! "

Velimir Rajic
-------------------------

Dominique

Ti me ne volis ne zelis, zar
lep nisam ni malo, mala?
Ne gledajuci, od strasti uz zar
na rame mi tvoja ruka pala.

Sa kezenjem, mlada, osecajnim
s tobom nisam ni nezan, ni zao.
Koliko si milovala sjajnih?
ko ti je sve dosad ruke, usne dao?

Znam, oni su prosli kao senke, mila,
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima.
Na kolenima mnogim si bila,
a sada, evo, sedis na mojima.

Nek ti oci trepavica rubi,
neka ti u misli dodje drugi neko.
Ta ja te bas jako ne ljubim
tonuci u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom ocajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slucajno,
rastacemo se uz smesak nas dvoje.

Svojim putem otici ces u smiraj
da prokockas dane i plac novi.
Neljubljene samo ti ne diraj,
negorene nikako ne zovi.

U corsokaku s drugim ces se naci
o ljubavi brbljajuc bez svesti.
Tad cu mozda u setnju izaci
i sa tobom ponovo se sresti.

Blize pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleci.
"Dobro vece", reci ces mi s tugom.
"Dobro vece, mis" i ja cu reci.

I nista nece dusu da zanjise.
Nit u drhtanje moze da je svali,
Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.
Izgorelog niko ne zapali.

S. Jesenjin
--------------------
MOJA LJUBAV

Sva je moja dusa ispunjena tobom,
Kao tamna gora studenom tisinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao veciti pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Teces mojom krvlju. Zena ili masta?
Ali tvoga daha prepuno je svasta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Radjas se u meni kao sunce noci,
I u mome telu drhtis u samoci,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje bice to je trepet sene;
O ljubljena zeno, silnija od mene,-
Ti strujis kroz moje vene u sve dobi.

Kao mracna tajna lezis u dnu mene,
I moj glas je eho tvog cutanja. Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve duge sate
Od tebe su moje oci zasenjene

J. Duchic

hamzinho · Poslao: 06 Sep 2006 17:53 Naslov:

malo da dignemo temu iz mrtvih :

Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

Edgar Allan Poe

darepsy · Poslao: 08 Nov 2006 19:25 Naslov: Sunce na zalasku

SUNCE NA ZALASKU

Ja volim pozraceno vece, volim vece
Kad, zlatno, po starim proceljima tece
I sja iza krosnji gustih;
Kad mu se po nebu vuku magle plamne
I kad zapljuskjuje iz plaveti tamne

Otocja nebesa pustih.

Oh! gledajte nebo, te oblacne struje,
Neznane oblike te, sto ih oluje
Gomilaju u visini!
Val im se obasja katkad munjom bledom,
Kao da dzin neki izvlaci odjednom
Mac u nebeskoj dubini.

Kroz njih svetlost sunca sja, jos uvek ista;
Od nje krov kolibe skromne sav se blista
Kao zlatni krov palate;
Ona tmurni vidik otima od tmine;
Po tamnom travnjaku, kada ona sine,
Sjajna se jezera zlate.

Docarava nebo - mutna pruga smedja -
Krupnog krokodila ispruganih ledja,
Sa tri reda zuba plamnih,
kome noc pod sivim trbuhom vec zija
A ko zlatna krljust sto oblaka sija
Sa bokova polutamnih.

Zatim nikne dvorac. Ali vazduh tada
Kene, i oblacno strasno zdanje pada
Ko ruina usred mora,
I prsti u dalji...Niz kupa oblacnih
Nad glavama nasim visi, poput mracnih
I preokrenutih gora.

Taj crep od olova, od srebra i zlata,
Gde se uragani, grom i burna jata
Odmaraju zagoreci,
Njega bog po krovu nebeskome slaze,
Kao ratnik svoj oklop odlaze
Kad, umoran, ide leci.

Sve nestaje! Sunce propadne u nebesa,
Ko djule od tuci pada usred kresa
zeravice raspaljene,
I talasi mocnog ognja burno niknu,
Do samog zenita oblacine siknu
Kao niti zarke pene.

Oh, gledajte nebo! I u smiraj dana,
Uvek, svuda, nek vam dusa ocarana
Velove tog neba sanja;
Nekom cudnom tajnom oni su prozeti
Zimi, kad su crni kao pokrov, leti
Kad zvezdana nose tkanja.

Viktor Igo

Guybrush Threepwood · Poslao: 13 Nov 2006 19:15 Naslov:

Da malo ubacimo egzotike.

Šalim se. Evo jedne pesme iz zbirke alžirske poezije koju sam davno čitao.

Leila Djabali

ZA MOG MUČITELJA PORUČNIKA D

Vi ste me ošamarili
— nikad me nisu šamarali —
Električna struja
Vaše pesnice,
i rečnik protuve.
Suviše sam krvarila da bill mogla pocrveneti
Jednu celu noć,
Lokomotiva u stomaku,
Duga pred očima,
Bilo je kao da sam jela vlastite usne
I ostajala bez očiju,
Imala sam hiljade ruku
I želju da se smejem.
A zatim, jednog jutra, došao je drugi vojnik
Ličili ste kao dve kapi vode
Vaša žena, poručniče,
Da li je promešala sećer u vašoj kafi?
Vasa majka da li se usudila da vas poljubi
Da li ste pomilovali kosu vašeg sina?

Guybrush Threepwood · Poslao: 14 Nov 2006 21:44 Naslov:

Opet jedan alžirski izbor.

Anri Krea

SAHARSKA RUŽA

Izranjajući iz okeana
Uz poslednji trzaj vrelog sunca
Mirna spavala si u jutru večitog rađanja
Prezirući možda ovu odiseju
Koja me dovela tebi
Jesen plamti u usecima tvojih irisa
Pukotina vrhunca
Pohlepa koju uvek rađa sumrak
Narandža, plavo more, istočni vetar
Zlatnožuto groblje meduza
Vreme čeznje Mlečnog Puta
Otkud nebo u tvom osmehu
Otkud moja tuga
U srcu kamena
Lakoumno ulovljena
Jalovo klizanje vremena
Tvoj glas gorak miris severa
Naga hiljadu puta
Teški miris ove noći
Gdje sam ukrštao ruke u iskonskoj tišini
Tvog zvezdanog tela
Tuga i beznađe ljubavnika
Osakaćenih tvojom senkom
Bez prave sigurnosti
U praznim očima mraka
Gde potapam tvoju prisutnost.

Blshka · Iskusni Forumdžija! Pridružio: 18 Apr 2006 Poruke: 611

...

Ne znam koliko još
mogu te želeti
ovde kraj sebe,
u naručju svome.....

Ž.J.

gnusavac · Poslao: 29 Dec 2006 12:51 Naslov:

I dade Bog maglu

Neka gori
Ori
Ruši se
Bozja moja bol

Opet inkvizicija
Navlaci kukuljice
Opet vijecnici
Kupuju glasove
Opet robovlasnici
Smišljaju ratove
Ratove, saveze,
Teror, Paktove
Njima je toliko
Eto dosadno

Ja gorim
Tajno spaljivanje
Kastriranje, produhovljenje,
Što vam je, ja nisam jebao
Nisam ni gonic
Samo kratak vodic
Nesretnoj djeci
Kroz guste magle

Kengur

Tvoje su sile iznad vremena ovog
I pravo znam tad, ti ne voliš sebe,
Slike u ocima toliko ciste su
Pa krvava istina zjenice grebe.

Svi konci koje rukama drziš
Dio su onog djeteta u tebi,
Sve moci onih protiv kojih jesi,
Sve uzeli su, daj ih odjebi.

Tvoj otac te goni kad ne zeliš
Kako i on istim stadom ici,
Kad hoceš mir, mladost i igru,
Pa veli vec ceš, u ludnicu stici.

Ti cije oci nikad se ne srame,
K srcu primi odluku moju,
Suze pale, usne vrište male,
Za te cu braco umrijeti u boju.

- - -

Nasrni sotono na stonogu
Polomiti nogu po nogu
Dok uciniš sotono stonogi kraj
Ja vec stici cu u raj
A ti patiti iznuren
Ognja ugašena

Odlazak

Boja neba ljubicasta
Obzorje gubi sunce
Kad nešto odlazi,
Covjek se prevari, da boli
A sunce,
Kolika ljepota odlaska
O ne, ne mogu plakati
Za gubljenjem tebe

Prkosna moc

Tvoje su rijeci kandze,
U moje srce se zabiju,
Poslije odeš, one ostaju,
A ja ih išcupati ne mogu

Tako svakom na koga naidješ
Biljeg uzasa ljubavi podariš,
Tebe vidjeti, slijep bih bio,
U ovoj mi noci tijelom rovariš

Jednom dodješ, pa nema te dugo,
Rijeci, pitam se koga sada kolješ
Prostranstvima loviš novi si plijen,
Bozanska je pustoš kuda prodješ

Ostavljaš djeci nejakoj more,
Sunce za tebe nema znacaja,
Ko vampir krv im mladosti sišeš,
Zrtve si biraš iz grotla porodjaja

Igraj nocas, po meni, gdje si,
Lovi me, ljuti, kidaj, poderi,
Imaš svu silu, ciniš me ludim,
Duša je tvoja i andjela i zvjeri

Tog dana

Kad dodjem, povedi me
Tog dana budi predsjednik
I pozeli ono
Što je samo bogovima dostupno

Izaberi hotel za nas
I nasmij se, jer smo ih zajebali,
Divljacki, zagrli me i vrisni
Tog dana si najjaci

Zubima svojim odgrizni
Komad mesa mojega,
Ispljuni krv mi u lice
I reci jebi se

Nogama i šakama udaraj,
Skoci mi ludacki u prsa,
Ko tigar za vrat ujedaj
I zaboravi one što te lazu

Tog dana ti si pobjednik,
Sam gospodin ti se divi,
Nije grijeh me što da uciniš
Jer od sada za mene ziviš
I nasmij se, jer smo ih zajebali

Ivica Culjak (satan panonski) kecer II

diapid · Poslao: 29 Dec 2006 16:02 Naslov:

Moj pakle!
Kada me obuzimaš
ja ti se smešim,
prepuštam se tvome naručju
da te tešim.
Ne prepuštanjem sa sobom drugove vodiš,
u svom tom ludilu
ti mi manje nudiš.
Ne daš mi da umrem,
jer bio bi sam.
Ja te ne želim i teram te dalje,
Ne puštaš me...
Da li smo na istom,
Ja se pitam.