Abesinska mačka
je jedna od najstarijih priznatih vrsta na svetu. To je kratkodlaka elegantna, dražesna i otmena mačka jake osobnosti. Oko njenog porekla postoje mnoge priče obavijene misterijom.
Legenda tvrdi da je živela na obalama Nila i na dvorovima egipatskih faraona, gde je poštovana kao božanstvo. Postoji velika sličnost u građi i izgledu između današnjih asbesinki i mumificiranih mačaka pronađenih u iskopinama staroga Egipta. Na crtežima nađenim u grobnicama takođe su nadene slike te mačke. Zaista, ona izgledom odgovara prototipu modela kipa Basted vrlo poštovane u starom Egiptu. Ipak nemamo nikakvih dokaza da je ta mačka uistinu potomak tih mačaka.
Često puta i danas vode se polemike među uzgajivačima Abesinki i Egipatskih o tome, koja vrsta je zaista direktni potomak te mačke. Slične mačke nalazimo u Africi i Aziji danas kao divlje mačke. Ono što je zaista sigurno je da je prvu abesinku iz Etiopije, današnje Abesinije, u Englesku doneo 1868. maršal Sir Robert Napier nakon završenog rata.Tako je rasa i dobila ime Abesinska mačka.
Mačka donešena u Englesku zvala se Zula i imala je tipičan aby črtež na krznu - ticking, no nije bila baš potpuno slčna današnjim mačkama. Veruje se da je Zula pramajka današnjim ABY. Prvi puta je izlagana u Londonu 1871 god.
Vrsta je priznata 1882 god u Engleskoj, a prvi standard je 1889 god. U Ameriku je uvezena iz Engleske 1910.,a udruženje CFA priznaje je 1917. godine. Prvi klub uzgajivača abesinskih mačaka osnovan je 1926. god, a 1930. počinje se u Europi sa uzgojem te vrste. Između dva svjetska rata gotovo je ta dragocena rasa potpuno izumrla zbog slabe prehrane i izbijanja mačje leukoze. Ranih šezdesetih godina 19 stoleća populacija abesinki se počinje obnavljati i danas je to jedna od najpopularnijih kratkodlakih vrsta.
Abesinka je vrlo zahtevna mačka. Po naravi je živahna, znatiželjna, neumorna, inteligentana mačka, koja treba veliki prostor pun promena i dovoljno mesta za neograničenu slobodu da bi se mogla danonoćno kretati i raditi. No ne treba misliti da je to jedna neovisna i samoživa mačka, suprotno, abesinska mačka ima jaku potrebu za čovekovim društvom, blizinom i pažnjom.
Njen vlasnik mora pronalaziti i izmišljati zajedničke igre te joj poklanjati puno nežnosti i pažnje, i ne sme nikada zaboraviti pokazati da joj je vrlo blizu. Ne posveti li joj vlasnik dovoljno vremena gasi se njena volja za igrom i druželjbivošću. Izgraditi jedan skladan odnos sa ABY nije uvijek jednostavno. Kako bi se prebrodilo njeno prvotno nepoverenje potrebno je puno strpljivosti, nježnosti i dobre volje. Kada se jednom izgradi poverenje i učvrsti veza, tada dolazi do izražaja njen pravi ljupki karakter.
Abesinka je vrlo verrna, inteligentna i živahna prijateljica puna iznenađenja. Ako je od malena navkne na klupko možete sa njom šetati kao sa psom.
Krzno abesinke se lako održava i potrebno ga je četkati mekanom četkom, a ono što je na njemu privlačno je njegova boja. .Na prvi pogled deluje šareno, u stručnom jeziku to se naziva aguti bojom. Naziv aguti potječe od južnoameričkog glodara čije gusto krzno je nejednolično smeđe obojeno.
Svaka pojedina dlaka od korena do vrha obojena je svetlijim i tamnijim prugama. To nazivamo ticking. Takvo aguti krzno uobičajeno je kod divljih životinja na pr. kod divljeg zeca. Zbog toga su u početku i absesinku nazivali "bunny cat" odn. mačka zec. Mnoge mačke imaju aguti krzno, ali ga često prekrivaje tigrasti uzorak pa nije tako izraženo. Genetski gledano ABY je tabby mačka (tigrasta), taj uzorak kod nje nije izražen. Poneki uzorak nalazimo na glavi, vratu, nogama i repu, no to se smatra geškom i nije dozvoljen prema standardu. Uzgajivači su uložili mnogo truda dok su uzgojili mačku bez uzorka ali sa jednoličnom bojom i tickingom.
Današnje ABY mače moraju biti što je moguće jednoličnije obojene. Dozvoljena je jedna tamnija pruga koje se proteže od glave preko leđa do vrha repa te malo bele boje oko nozdrva i na bradi-
Priznate boje su:
ABY n - boja divljeg zeca - topla crveno-smeđa boja s crnim tikingom
ABY a - plavo siva sa tamno plavim tikingom
ABY o - topla crvena boja sa čokoladno smeđim tikingom
ABY p - zagasita bež boja (boja srne) sa toplim tamno krem tikingom
Sve ove boje priznate su i u srebrenoj varijanti sa odgovarajučim tikingom, jedino je osnovna boja srebreno bela.
Mačiči abesinke na svet dolaze tamnog krzna, pa im je potrebno nekoliko meseci dok poprime pravu boju.
IZVOD IZ STANDARDA
Srednje velika, široka čela, konture su blago zaobljene ljupkog izraza. Nos srednje dužine u profilupokazuje blago udubljenje, brada snažno izražena, njuška nežno zašiljena.
UŠI su velike široke na bazi, na vrhu lagano zaobljene, sa otiskom prsta na ušima i tikingom koji odgovara boji krzna. Poželjni su čuperci dlake na vrhu ušiju; uspravne su i dobro razmaknute
OČI su velike, oblika badema i dobra razmaknute, izražajne i sjajne., zelene ili žute, jasne i intezivne boje
TELO Srednjeg je stasa i dužine, gipko, mišičavo i nježnog vrata. Noge elegantne, duge i žilave u skladu sa telom, šape malene i ovalne.
REP je prilično dugačak, jak u bazi, prema vrhu zašpićen.
KRZNO je kratko, fino, zatvoreno i prilegnuto tijelu. Dvije do tri pruge na jednoj dlaci sa tamno obojenim vrškom.
SOMALI MAČKA (SOM)
Somali je zapravo poludugodlaka abesinka. Ime je dobila po Somaliji, ali to nema veze sa poreklom te mačke. Uzgojena je u SAD-u početkom 20 stoljeća, a nastala je ukrstanjem abesinke i persijske mačke od koje je naslijedila gen za dugu dlaku. Uzgoj joj je bio prilično ograničen sve do 1978 godine, kada je priznata od CFA. Kasnijih godina tačnije od 1982 priznata je i sa strane FIFe . Od tada počinje intezivniji uzgoj somali mačke u čitavom svetu.
Uzgajivači još uvek daju prednost abesinskoj mački zbog izražajnije boje krzna, premda je krzno somali mačke takođe aguti boje. Somali je atraktivna i graciozna mačka, živahne naravi i treba joj dosta prostora. Uprkos svome poludugom krznu, teško podnosi hladnoću.
Po prirodi je nepoverljiva, i zato vlasnik treba uložiti puno truda da je dobro upozna. Odnos se gradi postepeno jer nije previše maza i zaista je samostalna.
Krzno joj je gusto, mekano i svileno, a oko vrata ima ovratnik te čuperke na ušima. Na leđima je krzno nešto kraće.
Celo telo je jednolično aguti obojeno. Rep joj je dugodlak. Uzgaja se u svim bojama kao i abesinska mačka. Standard je isti kao i u abesinke. Razlika je jedino u dužini dlake.
Mačići se rađaju tamnog krzna, koje vremenom posvetli. Potpuni razvoj boje i tikinga može trajati do dvije godine, kada krzno poprima konačnu boju.
AMERIČKA CURL MAČKA
je vrlo posebna mačka zbog
svojih ušiju koje se savijaju pozadi. Ta vrsta je nastala tek nedavno, pa je prilična retkost izvan granica SAD-a. Može imati kratko ili poludugo krzno, a priznate su sve boje.
1981. Joe i Grace Ruga pronašli su u Lakewoodu (Kalifornija) polumrtvu crnu ženku čudnih ušiju. Usvojili su mače koje su nazvali Shulamith (što znači crn i udomaćen). ,Shulamith je omacila četiri mačića od kojih su dva imala savijene uši poput njihove majke. Tako je nastala AMERIČKA CURL MAČKA.
Ljubitelji mačaka su smatrali uši svijene unatrag tako šarmantnima i privlačnima, stoga su odlučili napraviti program uzgoja kako bi se sačuvala ta vrsta koja je službeno priznata u Grupu prvaka u SAD-u u veljači 1993.
Ove mačke jako vole ljude i obožavaju biti u njihovom društvu.Vrlo su znatiželjne i pametne, te ih zanima sve što se događa u kući. Vole kad ih neko mazi i obožavaju biti u centru paznje. One su ujednačene naravi i nisu razdražljive te se izvrsno slažu s ostalim mačkama, a čak i sa psima.
BRITANSKA
mačka je skoro bez ikakve sumnje jedna od najčešćih i jedna od najsimpatičnijih katkodlakih mačaka.
Istorija ove mačke počinje negdje u 19. st. Ova se mačja vrsta razvila iz obične kratkodlake mačke koja je živela u Engleskoj, kontrolisanim krugovima u koja su bile uključene i persijske mačke postignuti su današnji standardi ove mačke (danas su ukrstanja sa persijskim mačkama zabranjena), koja se kod ljudi naziva i plišani meda u mačjem svijetu zbog kratkog i gustog krzna te krupne građe.
Standardi za ovu mačku su slijedeći:
TELO; srednje do veliko, građa bi trebala imati kratka mišićava leđa, široka ramena i duboka prsa
GLAVA; okrugla, krupna sa širokom čeljusti , mišićav vrat. Nos je širok ,a prekid nosa ne bi smeo biti previše naglašen. Uopste kod glave se može reći da je veća i jače su izražene te karakteristike kod mužjaka koji su i puno veći od ženki.
OČI su krupne i okrugle.
KRZNO; krzno je kratko oštro , a preduga dlaka nije poželjna.
BOJE; britanske kratkodlake mačke javljaju se u raznim bojama od jednobojnih do višebojnih. Najčešće boje u kojima se javlja ova vrsta su plava, krem, lila i crvena. Bela je boja (bar po mome istraživanju) od jednobojnih i najrjeđa. Inače kod boje je važno spomenuti i to da kod jednobojnih u krznu ne sme biti niti malo belih dlaka svaka dlaka mora biti iste boje od korena do vrha.
Britanska kratkodlaka mačka je po svom temperamentu mirna, blaga i nežna.
Svetsku je slavu ova vrsta stekla u brojnim reklamama za mačju hranu u kojim se pojavljuje.
Sa krznom nema posebno velike brige jednom čak mesečno je dovoljno češljanje, ali budući da se većina ovih
mačaka jako voli maziti i češće češljanje nije ovoj mački strano, već naprotiv uživa i glasno prede.
U Hrvatskoj britanskih kratkodlakih mačaka ima nekoliko koje su sve vrhunske, a tokom jeseni trebala bi doći i prva na ovim prostorima i krem boja "britanca". Trenutno postoji i jedno leglo u Zagrebu.
Za zaključak bi htela reći da je ova mačja vrsta idealan član za porodicu nije nametljiv, nema prevelike zahteve za ishranom i nema prevelikih zahteva sa krznom, pa ako želite imati živog "plišanog medu" u svom stanu onda je ova vrsta za vas.
Norveška šumska
mačka je bez sumnje mačka vrlo starog
porekla. U svojoj zemlji poznata je pod nazivom Nors Skoggkatt. Spominje se u mitologiji i o njoj su ispričane basne još u prvoj polovini 18. veka. Prema usmenoj predaji ta je mačka "čarobnica" koja živi u prostranim šumama severa, te se na momente pojavljuje i nestaje među drvećem. Rep te mačke je kitnjast i bogat dlakom. Međutim poznato je da poreklo te mačke treba tražiti u južnjoj Rusiji, Turskoj i Iranu. Pretpostavlja se da su je od tamo doneli vikinški morepolovci još u devetom veku da lovi miševe. Mačka se je izvrsno prilagodila na oštru severnu klimu i život u prirodi.
Kao čistokrvna pojavljuje se još 1912 god. Uzgajivači su radili na vrlo opsežnom uzgojnom planu te se službeno pojavljue na izložbi u Oslu pred II svjetski rat. Sam uzgojni program nije baš tekao prema planu i rasa je priznata tek 1972.god. Od FIFe je priznata 1977god. Od tada je porastao interes za tu prirodnu i lepu mačku te ja danas susrećemo na svim izložbama u svetu.
Ona i danas živi slobodna u prostranim šumama severa. Lako se prilagodi i na život u stanu no neobično ceni slobodu. Po prirodi je vrlo znatiželjna, izvrstan je lovac, zaigrana je i druželjubiva, te vrlo inteligentna. Sa velikom pažnjom proučava svoju teritoriju. Kad nije u lovu uživa u udobnosti kućnog života i društvu čoveka. Prema vlasniku pokazuje veliku privrženost, voli se maziti i voli da je svi hvale. Ima vrlo snažno razvijen osećaj vlasnštva za svoj teritoriju, te ga teško s nekim deli, pogotovo ako su pitanju dva mužjaka. No ako je prostor dovoljno velik nema nekih većih problema.
Prirodna selekcija kroz niz godina učinila je njen organizam vrlo otpornim, pogotovo na hladnoću. Njezino krzno je posebno, sa bogatom gustom i mekanom podlakom, koju prekriva sjajna mekana dlaka posebno otporna na vlagu i vodu. Vrat joj krasi bogati ovratnik, na prsima ima vrlo gustu dlaku, a na stražnjim nogama "kratke pantalonice". Uši su joj obrasle. Rep joj je takođe bogato obrastao i kitnjast .Telo joj je snažno, a stražnje noge nešto više od prednjih. Izmeđ prstjiu na šapama ima nešto više kože nego ostale vrste mačaka.Razlog tome je da se mačka lakše kreće po ledu i snegu . Mačka se kreće tiho i oprezno, bez utroška suvišne energije, no kada joj zatreba upotrebi će sve svoje snage. Zbog guste dlake treba joj svakodnevna nega i cesljanje. Kupanje se ne preporucuje.
IZVOD IZ STANDARDA
To je velika mačka.
GLAVA ima oblik trougla. Lagano je zaobljenog čela, profil joj je potpuno ravan sa potpuno ravnim nosom. Snažne je brade.
OČI su velike, ovalne, dobro otvorene, lagano položene, koso, budnog pogleda. Sve boje očiju su dozvoljene.
UŠI su velike, široke , sužuju se prema vrhu, bogato obraštene sa velikim čupercima na vrhu
TELO je snažno i snažne građe kostiju.
NOGE Snažne, visoke, stražnje su više od prednjih. Šape okrugle, i velike u proporciji sa nogama.
KRZNO je poludugodlako, vunenaste mekane guste podlake, prekriveno sa vodootpornom pokrovnom dlakom grube i sjajne strukture. Mačka ima bogato krzno na prsima, te bogati ovratnik i pantalnice do kolena. Dozvoljene su sve boje i kombinacije sa belim, izuzev pointed oznaka
REP je dug, preklopljen doseže barem do ramena ili šije. Bogato je obrašten.
Za razvoj Norveškoj šumskoj mački treba duže vremena. Mužjaci su snažniji od ženki sa nešto širom glavom.
Maine Coon-i
su jedna od
najpopularnijih američkih vrsta mačaka i novija vrsta kod nas. Oni spadaju u II kategoriju mačaka - mačke srednjeduge dlake zajedno s Turskim angorama, Norveškim šumskim, Svetim birmama i Ragdoll mačkama.
Njihove važne karakteristike su:
Srednje duga dlaka (posebno kod nje je da je otporna na vodu i ne zahteva previše pažnje, mačka je sama uređuje dovoljno je da se počešlja jednom tjedno)
Čuperci u ušima i između prstiju (daju mački divlji izgled kao kod risa)
Vrlo dugačak rep s padajućim krznom (koji podsjeća na rep rakuna)
Veličina (to su najveće pitome mačke - odrasli mužjaci mogu imati preko 10 kilograma)
Kod ove vrste najvažnije je sačuvati izvorni tip Maine Coon mačke. Znači nisu bitne boje nego ovih 4 glavnih karakteristika. Mogu doći u bilo kojoj "prirodnoj" boji.
POREKLO
Maine Coon mačka potice iz države Maine u Severnoj Americi, po kojoj je i dobila prvi deo imena. "Coon" je američka skraćenica od rakuna (racoon), a odnosi se na mačkin padajući rep s prstenovima koji podsećaju na rakunov rep. Pre se
smatralo da je Maine Coon nastao ukrstanjem mačke i rakuna što je nemoguće. Pretpostavlja se da su Maine Coon-i nastali parenjem kratkodlakih mačaka i Turskih Angora ili Norveških šumskih mačaka. Najveratnije su preci Maine Coon-a doneli moreplovci. Bilo je uobičajeno da se na duga putovanja morem vode mačke da bi broj miševa i pacova na brodu bio podnošljiv. Mačke poludugog krzna mogli su u Severnu Ameriku doneti moreplovci iz Engleske (Angore su preci Persijske dugodlake mačke) ili iz Skandinavije (Norveške šumske mačke).
Danas Maine Coon uživa popularnost među izlagačima, uzgajivačima i među običnim ljudima. Posebni su zbog svoje veličine, divljeg izgleda i tako mirnog karaktera. Nije retkost da Maine Coon na izložbama osvoji titulu najbolje mačke.
KARAKTER
Maine Coon-i su umiljate i mirne mačke. Jako vole pažnju ljudi što znači da će vam često hodati uz nogu i pratiti po kući u stopu, umiljavati se oko noge i spavati u krilu. Kao mali jako su zaigrani i znatiželjni, zavlače se gde mogu, vole se penjati i rastrčavati i moraju sve onjusiti. Kad odrastu ostaju i dalje znatiželjni, povremeno se vole i poigrati, ali postaje vrlo tiha, čak i lenja mačka koja voli veče provesti sklupčana u vašem krilu. Većina uživa kad se mazi, a češljanje smatrat će ugodnim predahom od svakodnevnice.
Maine Coon-i se retko kada mjauce, ali ako žele privuči Vašu pažnju upotrijebi će svoj glas.
SAVETI
Ove mačke ne zahtevaju neku posebnu brigu. Jednom nedeljno se može ocesljati (Maine Coon-i vole češljanje, pogotovo ženke), da se smanji ispadanje dlake koje je kod ovih mačaka slabo s obzirom da nemaju podlaku. Mački se može olakšati izbacivanje dlake posebnim pastama koje se mogu kupiti u trgovinama za kućne ljubimce ili dati joj da pojede malo trave. Svaka životinja u kući mora imati svoj kutak u kojem će imati svoj mir. Oni, kao i ljudi, nisu uvek raspoloženi za društvo. Sa drugim životinjama se jako dobro slažu, ali je najbolje ako su se s njima susreli najranijoj dobi.
Zanimljivo je što su to jako prilagodljive mačke. Jednako dobro će se osećati u prirodi i u gradu. Možete ih držati i u kući, ali im treba osigurati prostor za igru, pogotovo dok su još mali i razigrani. A ako imate jednu životinju u kući poigrajte se malo s njom i kada odraste, i životinjama je ponekad dosadno.
IZVOD IZ STANDARDA MAINE COON
To je velika, snažna, mišičava mačka.
TELO veliko, snažne koštane strukture, snažnih mišića, dubog prsnog koša, snažnog vrata i ramena. Sve te karakteristike daje mački kršan izgled.
GLAVA srednje velika, srednje dužine nosa, proporcionalna telu,, snažno razvijenih jagodičnih kostiju, blago zaobljena čela.U profilu nos je blago zakrivljen. Brada je snažna vertikalnu liniju s nosom i gornjom usnom.
OČI velike, dobro razmaknute, blago ovalne, ali kada su potpuno otvorene izgledaju okrugle.
UŠI velike široke u bazi i sužuju se prema vrhu. Smeštene su visoko na glavi dobro razmaknute, obraštene s tipčnim čupercima na vrhu uha (kao u risa).
NOGE snažne mišičave srednje visne, prema tijelu tvore pravokutnik, šape velike i okrugle s čupercima
između prstiju.
KRZNO poludugo, otporno na vlagu, gusto , kraće na glavi, ramenima i nogama, duže na leđima, bokovima i trbuhu. Na stražnjim nogama dlake tvore "hlačice". Svilenkaste je kvalitete, i glatko padajuće. Podlaka je mekana i nežna prekrivena sa grubom glatkom pokrovnom dlakom, otpornom na vlagu. Dozvoljene su sve boje, kombinacije s belim i uzorci, osim: čokoladne, boje cimeta, fawn i pointed(sijamske oznake).
REP Dugačak, mora dosezati barem do ramena, kada se usporedi sa telom. Širok na bazi i sužava se prema vrhu sa gustom padajučom dlakom.
Maine Coon svoj potpuni razvoj dostiže tek oko dve godine starosti i tek tada pokazuje svu svoju lepotu. Ženke su uvek nežnije od mužjaka.
Činčila i srebrno osjenčana perzijska
mačka su uzgojene dugodlake domace kućne mačke, koje su početkom ovog veka uzgojene u Engleskoj. Obe mačke spadaju u grupu mačaka sa obojenim oznakama dlake, odnosno vrhova dlake - tipping. Na prvi pogled obe vrste, a pogotovo činčila dosta liče na belu persijsku mačku, ali nisu potpuno bele. Vrhovi dlaka na glavi, ušima, leđima, bokovima i gornjem delu repa su obojeni u tamnijim tonovima, pa to izgleda kao da im preko tela visi koprena tamnih tonova, i to im daje izgled lepe srebrnaste boje. Takođe, njihova vrlo važna karakteristika je smaragdno zelena boja očiju. U novije vreme su uzgojene i mačke sa narančastim očima. Sve do 1989. godine su bile obe mačke jako slične, međunarodno priznate kao bela i srebrna činčila, a 1989. godine ih je Međunarodna organizacija felinologa Evrope - FIFe opredelila pod današnjim imenima.
Priznanje za početke planskog uzgoja činčile i srebrno osenčane mačke pripadaju engleskim ljubiteljima kućnih mačaka koji su već krajem 19 veka sa mnogim ukrstanjima kratkodlakih srebrno prugastih britanskih mačaka i crno dimastih persijskih mačaka uspeli uzgojiti prvog osenčenog mačka, odnosno srebrnog činčila mačka Silber Lambkina. Na izložbi mačaka u Londonu 1888. godine, Silber Lambkin je zbog svoje do tada nepoznate boje i izvanrednog izgleda bio prava atrakcija. Silber Lambkin uginuo je star 17. godina, a zbog svoje ondašnje posebnosti i velikog doprinosa razvoju felinologije, posle smrti dobio je počasno mesto u muzeju u Londonu. Silber Lambkin nije imao baš puno sličnosti sa današnjim izgledom činčile odnosno srebrno osenčane persijske mačke, jer je bio mnogo tamniji, a po tipu je ličio na današnju angora mačku.
Uzgajivači su sa daljim planskim parenjima njegovih potomaka u relativno kratkom vremenu uspeli popraviti kvalitetu tipa i uzgojiti nove varijante boje. Već u 1900. godini su u Engleskoj kao rodovničke mačke priznali činčilu u beloj, srebrno osenčanoj i srebrno prugastoj boji. A zato jer su sudije kod ocenjivanja teško razlikovali bele i srebrno osenčane činčile, engleski savez felinologa je 1902. godine srebrnu osenčane činčile izbacio iz zvanične konkurencije činčila. Iako su obe boje priznate po celim svetu, u Engleskoj osenčana činčila nije priznata ni danas, ali je drže zbog uzgoja belih činčila.
Posle prvih uspeha engleski ljubitelji činčila su i dalje planski radili na poboljšanju kvalitete boje i tipa mačke, pa su tako 1925. godine - može se reći usput - uzgojili i zlatno osenčanu persijsku mačku, koja je bila posle drugog svjetskog rata priznata i u Americi. U 50-tim godinama su u Americi planskim oblastima starog tipa engleske činčile sa plavom i crnom persijkom uzgojili vrlo lepu srebrno osenčanu mačku, koja je priznata po celom svetu,
osim u Engleskoj. Od činčile se razlikuje samo po tome što joj je boja dlake malo tamnija. Bitna razlika između ove dve slične mačke je samo u tome da srebrno osenčana mačka sme imati najviše 1/3 dlake na vrhu od ukupne dužine dlake druge boje (najčešće crne, makar danas ima i plavo osenčanih mačaka), a kod činčile to može biti do 1/8 dlake. Najlakše te dve mačke razlikujemo po tome što kod srebrno osenčane mačke su dlake između prstiju šapa tamnije boje, a kod činčila su one potpuno bijele. Sve do 1982. godine činčila i srebrno osenčana persijska mačka bile su priznate samo sa crnim oznakama vrhova dlake - tipping. Iste godine stručnjaci su otkrili genetski zapis za plavu, čokoladnu i lila boju tippinga. Do 1989. godine ove dve mačke su uz zlatno osenčanu mačku bile jedine mačke koje su se mogle ponositi sa zelenom bojom očiju.
Prvo srebrno ojenčanu mačku sa rodovnicom Silber Swan Daphne je 1990. godine uvezao g. Pero Karamatić iz Ivanić grada. Silber Swan Daphne je 1991. godine od njega
kupila gđa. Benzon iz Karlovca, koja ju je u Sloveniji parila sa poznatim Europa šampionom Föniksom - Fičom. Iz toga parenja su se omacila dva srebrno osenčana i jedan zlatno osenčani mace a ujedno su to bili i prvi mačići te vrste uzgojeni u Hrvatskoj. Srebrni i zlatno osenčani mačić iz tog legla (Foenix i Felix) su udomljeni kod porodice Jelenčić 1992. godine.
OPIS MAČKE - FIFe standard
Po tipu je činčila srednje velika persijska mačka. Jako mišićavo, srednje dugo telo stoji na kratkim, jakim nogama, koje imaju velike okrugle šape. Grudni koš, plećke i leđa su masivni i široki.
Glava je široka sa okruglim i velikim čelom i punim licem. Vrat je kratak i širok, nos kratak, a nosna kost je u visini očiju prema unutra ukrivljena - stop.
Vrh nosa je boje cigle i u tamnom tonu. Brada izubne kosti su široke i jake.
Uši su okrugle i male, i moraju biti postavljene što više sa strane glave, sa unutrašnje strane su sa dugim belim čupercima dlake.
Oči su velike i okrugle, boja očiju je zelena (makar se može sresti i zeleno plava). Tamni okvir očiju je obavezan.Okvir vrha nosa, očiju i tabana u skladu su s oznakama boje dlake.
Rep je kratak i jako dlakav.
Dlaka krzna kod činčila persijskih mačaka je duga, gusta, meka sa puno bele svilenkaste podlake. Vrhovi gornje dlake na glavi, ušima, leđima, bokovima i gornjoj strani repa su obojeni u jednoj od četiri međunarodno priznate boje - tippinga. Na tim delovima tela ne sme imati ni jednu dlaku koja bi bila tamnije obojena celom dužinom, ako ima takve dlake pre izložbe treba ih odstraniti pincetom. Obojenost vrhova dlake krzna mora biti jednomjerna po svim navedenim delovima tela. Dlaka na bradi, grudima, trbuhu, unutrašnjim delovima nogu i donjoj strani repa je snežno bela i nisu dopuštene nikakve tamnije fleke ili mrlje. Razlikujemo tri osnovne varijante:
OSENČENA (SHADED) - u celokupnom izgledu osenčena mačka deluje tamnije od činčile(shell).Tiping tvori 1/3čitave dužine dlake, i mora biti što je više moguće jednoličniji. Nalazimo ga na glavi, ušima, duž leđa, bokovima, gornjoj stani repa, na donjim stranama šapa i na tabanima štražnjih nogu gdje se proteže do zgloba. Dozvoljeni su otvoreni prstenovi - pruge na nogama.
Brada, čuperci u ušima, prsa, trbuh, unutrašnje strane nogu i donja strana repa ne sme imati tiping.
Greške kod osenčane mačke su zatvorene pruge na nogama, fleke na stomaku i ledjima, nejednoličan tiping, jednobojne dlake u krznu i tigrasti uzorci, te žučkaste i presvetle boje očiju.
BELA ČINČILA (SHELL)> - kod nje nalazimo tiping samo na 1/8 dužine dlake. Ona ostavlja svetliji od osenčane mačke. Sva ostala pravila ista su kao i za osenčanu mačku izuzev: ne sme imati tiping na tabanima stražnjih nogu, ni na donjoj strani šapa, ne sme imati nikakve pruge na nogama. Takođe ne sme imati nikakove fleke na stomaku i leđima, jednobojne dlake u krznu, ni tigrastog uzorka.Tiping mora biti jednoličan.
ZLATNO OSENČeNE / SHELL - osnova
boja kod osenčne mačke je boje bakra, sa crnim tipingom. Kod shell mačke je osnovna boja svetla koja je takođe sa crnim tipngom. Sve ostalo vazi kao i kod srebrenih varijeteta. Kao greška kod boje krzna smatra se svako svetilije obojenje i svaki sivi ton na krznu, kao i sivo obojenje podlake. Dozvoljeno je i malo belog obojenja oko nosnih otvora i na bradi, ali prednost imaju mačke bez toga. Boja očiju je zelena -plavozelena oznacena crnom linijom.
Po karakteru su vrlo maze i vole da se igraju. Veća ili manja želja za maženjem i igrom u velikoj meri zavisii od njihovog vasptitanja, odnosno od uzgajivača.
Zbog graciozno lepog tijela i izvanredno lepih zelenih crno oivicenih očiju se činčila i srebrno osenčana persijska mačka ubraja među zvezde persijskih mačaka. Poznavaoci felinologije, za one koji tu lepu mačku imaju, kažu da imaju nešto stvarno posebno. I pored lepote i popularnosti koju činčila i srebrno osenčena mačka u svetu uživaju mogli bi reći da ih ima malo i da su u većini zemalja Evrope jako retke. Makar od njih su samo ređe zlatno osenčene mačke kojih ima jako malo, u Hrvatskoj ih je oko deset. Dok je uzgoj činčila i srebrno osenčanih mačaka zaista kvalitetan (kvantitativno i kvalitativno)
PERSIJSKA MAČKA
Najpopularnija i najpoznatija vrsta je nesumljivo persijska mačka. Uzgaja se gotovo u svim bojama i uzorcima. Poznato je, da je
persijska mačka uvezena u Evropu 1500 godine. Uvezao ju je italijan Pietro della Valle u Italiju iz Persije. Gotovo ceo vek kasnije Francuz Nicolas de Pereisc uvezao je nove primerke iz Turske.U prvoj polovini 19 veka neki primerci uzgojeni u Italiji, potajno su izvezeni u Francusku i Englesku, gdje su iz ukrsatnja Turske angore i persijske mačke dobijeni preci današnjih persijskih mačaka. Uzgajivači su naročitu pažnju posvečivali kvaliteti krzna kao i raznolikosti boja i uzoraka.
Ukrstanjem sa turskom angora mačkom, poboljšana je kvaliteta krzna kod persijske mačke. Tokom svih godina pa sve do današnjih dana, uzgajivači su menjali izgled te vrste mačaka. Kad bi pogledali persijsku mačku 70-tih godina i današnju, vieli bi veliku razliku u obliku glave, nosa i građe tela.
Uzgoj persijske mačke sa izložbenom kvalitetom i danas nije lak zadatak, te od uzgajivača zahteva popriličan trud i znanje. Persijske mačke se tokom godina zbog svojih izrazitih kvaliteta-struktura građe tela i kvaliteta krzna, te raznolikosti boja, koriste u poboljšanju nekih drugih vrsta mačaka.
Persijska mačka je vrlo inteligentna, privržena, blage čudi i često puta deluje zatvoreno i nezainteresovano , ali to je zbog toga što pažljivo proučava svoju okolinu, pa se tek onda prepusti maženju i druženju. Voli da se mazi i igra. Dobro se slaže sa drugim vrstama mačaka i psima.
Zbog njenog dugog i prekrasnog krzna, mački treba posvetiti dosta pažnje i nege. Treba je svakodnevno rasčešljavati, kako se dlaka ne bi spetljala u čvoriće.Preporucuje se jednom u tri meseca mačku okupati sa šamponom za mačke. Oči persijske mačke često suze i njih treba redovno čistiti i održavati higijenu kako na krznu lica ne bi ostali ružni tragovi.
Izvod iz standarda
Telo - srednje veliko do veliko, zbijeno, na niskim jakim nogama, širokih mišičavih prsa i ramena ravnih leđa, kratkog i snažnog vrata.
Glava - okrugla, masivna, dobro proporcionirana sa širokom lobanjom zaobljenog čela, punih obraza, otvorenog izraza.
Nos - kratak, širok, širokih otvorenih nosnica. Ne sme bitiiznad gornjeg dela kapka i ispod donjeg delakapka.
Brada - široka i snažna, snažno zubalo.
Uši - male, zaobljenih špiceva, sa bogatim čupercima, razmaknute i nisko smeštene na lobanju.
Oči - velike, okrugle, otvorene , dobro razmaknute, sjajne i izrazene.
Noge - kratke, debele, mišičave, snažne i okrugle šape, poželjni su čuperci između prstiju.
Rep - kratak u proporciji sa dužinom tela, kitnjast na kraju lagano zaobljen.
Dlaka - duga sa gustom podlakom, fine svilene strukture, oko vrata ima bogati ovratnik.
Boja - nailazimo je u svim mogućim bojama, kombinacijama uzorka i kombinacijama sa belim. To su primerici: bela, crna, plava, čokoladna, krem, sve moguće vrste …..
Telesna temperatura mačke se meri rektalno, kao i bebama. Normalna telesna temperatura mačke je u rasponu 38-39.2 °C. Normalne promene telesne temperature od 0.2-0.5°C može prouzrokovati promena ambijentalne temperature, povećana aktivnost, uzbuđenje, hrana, promena doba dana. Hipotermija je izraz koja označava sniženu telesnu temperaturu ispod normale, dok je hipertermija izraz koji se koristi prilikom povišene temperature. Ako je telesna temperatura niža ili viša od normalne, kontaktirajte svog veterinara radi konsultacije za pregled.
Boja vidljivih sluzokoža je normalno svetlo roze boje. Pod vidljivim sluzokožama se podrazumevaju sluzokoža kapaka [ konjuktiva ], sluzokoža usne duplje [ desni, unutrašnja strana usana ], sluzokoža nosa, sluzokoža vagine. Najpristupačnije su za rutinski pregled desni. Boja desni je dobar indikator stanja cirkulacije i oksigenizacije tkiva. Ako su desni pigmentirane za ovaj pregled treba koristiti konjuktive. Bleda, bela, plavičasta ili žuta boja sluzokože je znak da morate zakazati hitan pregled vaše mačke kod veterinara.
Vreme punjenja kapilara isto se proverava na desnima. Radi se pritiskom prsta na jedan deo desni i meri se vreme dok pritisnuto mesto povrati svoju normalnu boju. Normalno vreme punjenosti kapilara je između 1-2 sekunde. Ova metoda se koristi radi procene stanja cirkulacije
Srčani rad možete osetiti na levoj strani grudnog koša gde lakat dodiruje grudni koš. Vaša mačka za ovaj test bi trebala biti mirna. Stavite ruku na ovu regiju i osetićete otkucaje srca. Možete koristiti i stetoskop, ako ga imate, mada ga nije obavezno kupiti. Brojite srčane otkucaje u toku jednog minuta [ 60 s ], mada je ovo ponekad teško izvodljivo da mačka bude totalno mirna jedan minut, zato koristite skraćenu verziju: brojite srčane otkucaje u toku od 15 sekundi i pomnožite dobijeni broj sa 4.
Ako ne možete naći srčane otkucaje, probajte izmeriti puls. Puls se njlakše oseti na tzv. femoralnoj arteriji. Ona se nalazi na unutrašnjoj strani zadnje noge u predelu prepona. Postavite kažiprst i srednji prst što više sa unutrašnje strane butine, polako i nežno pritisnite izabrano područje i osetićete puls. Ova metoda zahteva malo prakse, zato ne očajavajte ako ne uspete iz prvog puta. Kad budete jednom bili kod veterinara zamolite ga da Vam pokaže mesto gde se "traži" puls.
Broj otkucaja srca kod mačaka je između 160-220 otkucaja u minuti. Ako je broj otkucaja van ove granice, potražite veterinara odmah.
Disanje je vrlo bitno radi održavanja života zbog unosa kiseonika. Najbolje vreme za posmatranje disanja je prilikom mirovanja ili spavanja životinje. Normalan broj disanja je 20-30 kod jedne mačke.
Pored broja disanja bitan je i način disanja. Mačke ne dahću. Ako Vaša mačka dahće a nema razloga za strah ili stres, kontaktirajte odmah veterinara. Prilikom normalnog udisaja širi se grudni koš, a pri izdisaju grudni koš se skuplja. Ako primetite da pri disanju mačka koristi stomačne mišiće u većini, ili dahće, čuju se strani zvuci, ili je udisaj ili izdisaj otežan, konsultujte svog veterinara odmah.
Ako niste sigurni da li Vaša životinja diše, stavite ispred nosa lopticu vate i posmatrajte pomeranje vlakana, ili na isto mesto postavite ogledalo i tražite zamagljenost ogledala.
Proveru ovih fizioloških radnji trebalo bi raditi ponekad, makar jednom mesečno. Naravno, ne treba preterivati i nemojte maltretirati mačku svakodnevno, jer će joj dosaditi da bude mirna svakog dana za Vaš pregled.
Čim naiđete na nešto što je van granica normalnih vrednosti, kontaktirajte veterinara, jer je najlakše i najbezbolnije otkloniti abnormalnost u njenom začetku.
bas si puno napisala, svaka cast, ja nisam sve procitao ali cim budem imao decu ima da ih uspavljujem sa tvojom pricom ...... neznam samo kako te nije mrzelo, ali ima ovde korisnih informacija znaci cim mojoj macki nebude dobro ja se bacam na citanje ......
profi ti je blog...vrlo je koristan...a poshto ja treba da dobijem cicos macos od diapid, moracu malo da se obrazujem kad su machke u pitanju...
pozz bitl & diapid!!!
hvala vam alice,pamm i anna...nije me mrzelo da kucam jer sve je to zbog cica maca,ali sam sigurna da postoje neke greske u tekstu ....
pa kad vam zatreba odvojite par sati za citanje
pozz
Ukupno su 61 korisnika na forumu :: 11 Registrovanih, 1 Sakrivenih i 49 Gosta [ Administrator ] [ Urednik ] Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 190 - dana 23 Maj 2008 17:01 Korisnici trenutno na forumu: draganm, housecafe, kiza57, mafy, mili, Nforce, Quo, Sirius9, skols, vincent, ^Paljba^